Riječ onako u banjalučkom slengu ima višestruko značenje, zavisi kako je izrečena i u kom kontekstu. Svaki banjalučanin ce je vrlo rado upotrebiti u šali ili kad je nešto neformulisano, bez veze, onako. Našavsi neku smješnu obavjest na Internetu sin me zapitao šta to znači.. Negdje u nekoj bosanskoj kafani gazda je napisao i objesio obavjest na zid, da svi vide: "Mole se gosti da ne sjede onako". Onako bi značilo bez razloga, rekoh mu. Ali, kad te neko pita kako si? Ponekad ćes mu reći onako. To sad više nije bez razloga nego sasvim nešto drugo. E tako, nakon dugo vremena, prošlog maja ja i buraz smo otišli u banjaluku. Onako.
Odmah po dolasku u Zagreb buraz mi reče: "Idemo ovih dana u Banjaluku". „Hebga, poješćemo ćevape, vidjeti Uncu i malo prošvrljati gradom.” Tako i bi. Nakon punih dvadeset godina idem ponovo u grad na Vrbasu. Moram priznati nešto me steglo u grudima. Mi poranili. Do Banjaluke ima „novim” rekonstruisanim autom-putom možda sat i po, ali sigurno manje od dva sata. Jurimo i ja opominjem buraza. Smanji malo, nismo na trkama!Dolazimo na granični prelaz. „Republika Srpska”. Carinik nas pogleda. Ništa ne govori, al vidim da nas mjerka. Udari pečat i samo pruži pasoše. Dolazimo stvarno rano. Samo malo preko osam sati. Za početak vozamo se po Banjaluci. Mnogo se gradi po gradu i naokolo, naročito na Rebrovcu. Parkiramo na parkingu kod stare željezničke stanice.
Sunačan dan. Grad vrvi od naroda. Ajd da malo idemo do Aleje, pa će mo onda nazvati Uncu da se vidimo. Odrastao sam u toj ulici. Aleja JNA se sad drukčije zove. Drastične promjene nakon ratnih dogadjanja. Zabole me, za sve gradove svjeta, šta se gradi i kako izgleda, al kad je Banjaluka u pitanju sve mi smeta. Gledam dlaku u jajetu. Primjećujem da je Aleja podosta dogradjivana, prepravljana. Ima mnogo novih zgrada koje su umjesto „Škole Učenika u Privredi” popunile taj prostor. Tik uz kino Kozaru. Odlazim do kina Kozara. Ljetna bašta kina više ne postoji. Vrata izlazna otvorena i čuje se neka muzika. Pitam ljude šta rade unutra. „Evo malo vježbamo”. Gledam na pročelja zgrada. Moja bivša zgrada išarana sa crnim grafitima. Balkoni zastakljivani i svi različito. Od svih familija na ulaznim vratima stubišta čitam samo porodice Dakić, Desponić i Micev. Ostali su svi odselili. Tu je i ćevapdžinica koja je podigla neku improvizovanu ogradu na zidu našeg dvorisša. Nekad OŠPetar Kočić je od vlastitog velikog školskog dvorišta sad stješnjena i ne možeš joj skoro prići od barake.
Idem dalje Alejom. Sa desne strane „Činovničke” zgrade. Gradjene za vrijeme Austro-ugarske. Muzejska vrijednost. Sve do jedne načičkane raznim buticima, apotekama, advokaturama. Probijana vrata na mjestima gdje su nekad bili prozori. Zadražavam se kod broja 30. Tu sam živio. Ulazim u dvorište zgrade. I tu je sad baraka na sred dvorišta. Idem dalje. Prelazim ulicu Rade Ličine. Vise i ne znam koju sam ulicu prešao. Red novih zgrada, gdje je nekad bila vojna pekara. Dolazim do mjesta gdje sam čuvao stražu dok sam služio vojni rok davne 1972 godine. Tu je sad rekonstruisano i prošireno groblje, a dvorana Borik do groblja. Ulazim u groblje. Vidim mnoštvo spomenika poginulih u ratu. Mnogo mladih ljudi.Vraćam se nazad. Banjalučko polje više ne postoji. Sad su tu nove zgrade. Kod nekadašnje „Mostar” gostionice čekamo Unču. Evo ga dolazi. Pozdravljamo se. Smijemo se. Drago nam.Ulazimo na piće u jedan od nekoliko kafića koji se sad tu nalaze. Tu su Beli i Karalić. Pozdravljamo se. Nakon pića i ćaskanja idemo u grad. Pričamo neobavezne teme. Propitujem se za za svakog. Odlazimo u Gosposku ulicu. Šetamo. Nikog ne poznam. Kod škole Braća Pavlić idemo na ćevape. Zadržavamo se do popodne u Banjaluci, a onda oko pet nazad. Pozdravljamo se. Vidimo se 2010 ponovo. Možda u maju možda u junu. Još na autoputu stiže poruka na telefon. Unča javlja. "Evo me upravo gledam veterane Borca i Zvezde". "Noćna utakmica". Eh da smo znali.
Eto tako izgleda Banjaluka u mojim očima sad. Vozeći se prema Zagrebu mojim mislima se mota Banjaluka. Slike se mjenjaju, sjećanja naviru, čujem glasove. Sanjam ponovo banjalučki san.
Evo i bonus:
0 komentari:
Objavi komentar